Preuzeto iz “Guardian”, Autor: Peter Beaumont.
Maj 3.2009 Naziv clanka: “Bosnia lurches into a new crisis”
Reporter Guardiana Peter Baumont
Nacionalisticke strasti koje su izazvale rat 1992 ponovno izbijaju na povrsinu. Peter Beaumont je proputovao od Sarajeva do Banja luke i nasao ogorcene stanovnike tesko pritisnute sa strane korupcije i ekonomskog kolapsa – i koji se okrecu jedni protiv drugih u sve vecoj mjeri.
U Pijano Baru hotela Bosna u Banja Luci, bivsa Ministarka Financija Republike Srpske, Svetlana Cenic, nudi mracnu viziju zivota u ovom Srpskom entitetu.
“Zivim u najkoruptiranijem dijelu Evrope, u nekoj vrsti tiranije bez ljudskih prava” kaze Svetlana puseci prvu u nizu dugackih, braon cigareta. “Ovdje za mene nema posla. Neke kompanije su pokazale interes da me zaposle ali je vlada to sprijecila. U medijama me nazivaju izdajnikom i spijunom. Ljudi me otvoreno napadaju na ulici govoreci da me treba uhapsiti.
Svetlana Cenic se usudila da postavi pitanje o onom sto ona zove “bolesnom” korupciji u ekonomiji Republike Srpske koja je dio Bosne i Hercegovine. Ovo je mjesto gdje je i politika opasno koruptirana zloupotrebom retorike o etnickom identitetu.
Tri sata voznje od Banja Luke u restoranu u Sarajevu, u srcu Muslimansko Hrvatske Federacije koja cini ostatak Bosanske drzave, Denis Tanovic, Bosanski reziser I dobitnik Oskara je mracan kao I Svetlana. “Nicija zemlja”, film koji je Tanovic napisao I rezirao, je dobio Oskara kao najbolji strain film 2001.
Film je mracna satira na temu Bosanskog Rata 1993-95, koji je kostao vise od 100,000 zivota. Jedan od glavnih licnosti filma je nagazio na minu I cijeli films se obrce oko dileme kako ga izvuci iz te nesrecne situacije zivog. Sad usred eskalacije krizne situacije u njegovoj zemlji, Tanovic vjeruje da je Bosna nagazila na minu.
Iz tog razloga, Tanovic je strast koju je pokazao svojim filmovima okrenuo ka radu na transformaciji zemlje. On je jedan od osnivaca pokreta Nasa Stranka cija je teznja da iscupa zemlju iz kandza nacionalizma koji je ugrozava.
“Ja sam otac cetvero djece”, Tanovic dodaje sa ogorcenjem. “Imam kucu I u Francuskoj. Glavni razlog za moj ulazak u politiku je taj sto ako zemlja nastavi ovim putem ja necu moci da ostanem. To je sebican razlog. Ja hocu mogucnost da ostanem.”
“Bosna je u nemogucoj situaciji gdje ne moze ni naprijed ni nazad. Svak prica o krizi, ali kako naprijed?”
Dosta se prica o krizi u Bosni ovih dana, ali niko ne zna da je definise. Bosna nije propala drzava, jos ne. Vise je kao zombi drzava. Kao Afganistan I Irak, Bosna je izasla iz ratnog stanja uz pomoc spoljne intervencije. Na povrsini lici na zemlju koja posjeduje demokratske institucije, ali te institucije su na umoru u skoro svakom pogledu.
Ovo je zemlja, upozorava Paddy Ashdown, bivsi UN Visoki Predstavnik za Bosnu – I sadasnji medjunarodni administrator – koja ce ako se nista ne uradi postati: “Crna rupa disfunkcionalnosti, korupcije I nestabilnosti u centru Evrope.”
A nije trebalo da bude ovako. Rat koji je poceo nakon raspada bivse Jugoslavije je okrenuo 3 nacionalna identiteta jedne protiv drugih – pravoslavni Srbi protiv Bosnjaka (Bosanskih Muslimana) I Bosnjaci protiv Hrvatskih Katolika – I sa mnogim sekularnim osobama svih religija I nacija koji su se borili na strani Bosnjaka koji su predstavljali san ka multi etnickoj drzavi.
Sukob se zavrsio s Daytonskim sporazumom 1995, cija je namjera bila da pomiri I reformira. Komplikovana struktura ovog mirovnog ugovora je Srbima dala siroku anatomiju u vidu Republike Srpske I formirala Bosnjacko-Hrvatsku federaciju u jednoj drzavi kojom predsjedava tropartijsko predsjednistvo koje ukljucuje sva tri naroda.
Umjesto pomirenja I reforme, Bosna je ekonomskoi bankrota, s procentom nezaposlenosti vecim od 40%, I nadom da ce Medjunarodni Monetarni Fond platiti racun.
I politicki je Bosna blizu bankrota. Korupcija je svugdje I u republici Srpskoj I u Federaciji. Vodja vodece Hrvatske politicke partije Dragan Covic je upravo optuzen za zloupotrebu polozaja I kradje u koju je umjesan I bivsi Bosanski Prime Ministar Edhem Bikacic. Isto tako se prica da je I Srpski sjedeci Prime Ministar Milorad Dodik pod istragom zbog zloupotrebe polozaja I korupcije u iznosu desetine miliona dolara, sto on negira.
Pokret za ispunjavanje uslova za prijem u Evropsku Uniju je vec odavno utisan dok se Parlament Federacije muci da donese bilo kakav zakon osim onog kojim sebi podizu plate. Odnosi medju entitetima su permanentno blokirani.
I pored svega toga, na povrsini Bosna kao da prosperise. Sarajevske ulice, koje su nekad bile zakrcene ruznim Titinim Jugo Zastavama, sad su zakrcene Golfovima, Mercedesima I Fordovima. Sarajevo cak ima prodavnicu Porsea. U centru grada, u Saracima I na Ferhadiji, mladi parovi gledaju u izloge I piju ekspreso kafe.
Banja Luka, koja je “glavni grad” Republike Srpske I drugi grad po velicini u Bosni, izgleda isto tako uspjesno. To je lijep I sredjen grad sa lijepim Austrijskim gradjevinama I sirokim bulevarima gdje je nekad neorganizovani saobracaj doveden u red .
Grad je uredjen novcem od novih visokih poreza I nakon provodjenja serije privatizacija preduzeca. Proslog mjeseca svi su hoteli bili popunjeni u povodu veslackog prvenstva.
U Banja Luci, Pravoslavna Crkva, putokazi pisani cirilicom I odredjena sklonost mladih zena ka dekorativnim bojama kose je u kontrastu sa lijepim malim sarajevskim dzamijama, I sve vecim brojem mladih zena koje nose maramu. Ali pod lijepom povrsinom, djeluju mracne sile.
U cijeloj zemlji se igra, zlokobna sapunica romanticnog etnickog identiteta koju igraju mracne horde politicara zainteresovanih samo za svoj licni interes, koristeci strah I nepovjerenje kao sredstvo za vlastite ciljeve. Situacija je postala tako zatrovana da mnogi analiticari smatraju da bi moglo doci do potpunog raspada I mozda do novog rata, mada vecina Bosanaca odbija tu mogucnost.
Glavnu ulogu u ovome svemu vode Dodik I Haris Silajdzic koji je politicki veteran u Bosni. Njih dvojica su poznatu u diplomatskim krugovima u Bosni kao “Uzasni Blizanci”.
Dodik je iz dana u dan sve vise autokrata. Bivsi kosarkas I obrtnik koji se obogatio za vrijeme rata I koji je nekoliko puta pozivao na odcijepljenje Srba. U zadnje tri godine on je polako pravio paralelni system vlasti koji bi omogucio brzo odcijepljenje ako republika Srpska odluci da to uradi.
Dodik nije jedini koji koji raspamsava zar nacionalizma. U federaciji, Bosanske I Hrvatske nacionaliste na isti nacin izrazavaju potrebu za vlastitim drzavama. Sarajevski “blizanac” Silajdzic poziva na odcjepljenje Republike Srpske koja je nastala kao rezultat “genocida”.
Nacionalni identitet Srba je jak. Bosanci koji su bili sputani za vrijeme Titove Jugoslavije svoj identitet sve vise izrazavaju kroz pojacanu Islamizaciju drustva I kroz neprekidnu tvrdnju da imaju prava kao glavna zrtva rata.
To je vidljivo kroz sve vecu moc Islamske zajednice kao politicke sile koja predstavlja poglede “Dzamije”, I koja sve vise razbija Sarajevski gradjanski identitet, nedavno je otvoren trzni centar gdje su alcohol I svinjetina zabranjeni. Nacin na koji se ti konflikti odigravaju je razlog za alarm u ocima vecine iskusnih promatraca.
“Mi nismo ni blizu onome sto se desilo u 90im” kaze Tanovic, cija partija ima viziju mjerodavne multi-etnicke drzave. “Ali se prica o raspadu. Ako se to desi – ako opet podijele Bosnu….ako uspiju….ne moraju da se vole.”
Putujuci kroz Bosnu je danas – deceniju I po nakon zavrsetka rata – znakovi konflikta se jos uvijek mogu vidjeti na svakom koraku, kao da zemlja odbija da se odrekne fizickih dokaza.
Uz svaku obnovljenu zgradu stoji zid na kome se vide rupe od metaka, srusene kuce, cak citave kacige koje jos stoje ko polomljeni zubi u poljima.
U Sarajevu, nekad opkoljenom Srpskom aljtiljerijom, mjesta gdje su granate padale na asphalt I ljudi umirali, stoje utisnute u beton kao fosili otisci koji su obojeni ruzicasto, takozvane“Sarajevske ruze”. To su dokazi da se zna ko je sta uradio, kome I kad; kome se moze vjerovati a kome ne.
Ali to nije sve, nesto se desava u fragmentaciji Bosanske politike. Price o razdvajanju imaju svoju pubiku, jer obicna politika – ona koja se bavi problemima siromastva I zaposljenja I socijalne opskrbe – je ocigledno propala.
“Nakon rata, medjunarodna zajednica je stavila poklopac na ono sto se dogodilo” kaze Ivan Lovrenovic, prominentni autor I kriticar; sjedeci u Sarajevskoj redakciji magazine “Dani”.
Kao mnogi, on ne krivi samo disfunkcionalne Bosanske politicare za stanje u zemlji, vec I nacin na koji se ponijela medjunarodna zajednica.
“To je paradoks, ali je glavni razlog razdora sami Dejtonski Sporazum (koji je zaustavio rat). Politicka struktura je napravljena tako da su problemi jedino sto je moglo rezultirati.
“Napravila se Republika Srpska na jednoj strain I Federacija na drugoj sa potpuno razlicitom strukturom…..to je laboratorijski eksperiment ciji cilj nije bio uspjeh.
Uprkos tome, lovrenic ne misli da su kolaps I nasilje iza coska; prije opasno skretanje”
“Cilj Srba u Republici Srpskoj nije odcijepljenje, uprkos tome sto njihove vodje o tome pricaju. Cilj im je za sad da postignu najveci moguci stepen autonomije. To je razlog sto Srbi ne pricaju o posebnoj drzavi.”
U zgradi Oslobodjenja, Vildana Selimbegovic, glavni urednik najstarije novinske kuce u Bosni kaze da je ozbiljno uplasena. Ne od glasina o mladim muskarcima koje vidjaju okolo s batinama I koji se naoruzavaju masinkama. Ona je uplasena od scenarija “Crne rupe”:”Mi kao da smo u permanentnoj krizi” kaze ona tuzno. “Ono cega se ja bojim da ce ovo stanje trajati sledecih 10 godina.”
Selimbegovic vjeruje da mnogima koji su elita u tri nacionalna identiteta ova situacija odgovara. “za njih je dobro ako ovako stanje potraje. Oni ne zele da se zemlja potpuno raspadne…..Svak hoce da bude vodja I vlada u svom dvoristu. Jedna partija. Jedan vodja. Jedan kriminalac. Najveca tragedija je to sto ljudi 14 godina poslije Dejtonskog sporazuma jos zive u strahu”
Nazad u Banja Luci, Svetlana Cenic ne vjeruje da se zemlja moze promijeniti kroz vlastiti politicki system. “Ako cemo iskreno, ja ne vidim rijesenje. Ne vidim ga u politickoj opoziciji. To ne mijenja stvari. Jedini nacin da se stanje popravi je da ljudi izadju na ulice. Ljudi su nezadovoljni. Sad svi pricaju samo o onome sto nije u redu.”
Ona vjeruje da je takva kriza neophodna da se Balkan pokrene. Moze biti opasno, ali bi moglo izbaciti nekoga normalnog ko bi imao snagu da transformira politiku. Politiku, koju I Cenic I Tanovic smatraju da treba neminovan novi pocetak.
Napomena: prevod bi mogao biti bolji, ali nemam vremena….
{ 2 comments… read them below or add one }
Netko namjerno muti vodu da se ne vidi što u njoj ima. Našu zemlju neće spasiti ove razne administrativne mjere i zakonske, čitaj – birokratske, regulacije stanja. Nije naš problem izišao iz papira. Pogledajte zašto ljudi bježe van. Da nađu posla. Svi dosadašnji načini rješenja problema porasta produkcije propali su. Kod nas se ne radi o povećanju produkcije već produktivnog zapošljavanja. Trenutno BiH nije sposobna ići na tržište, ali treba zaposliti svo nezaposleno stanovništo iz dva razloga:
1) Da OTME NEZAPOSLENE IZ VUČJIH RALJA KOJE TRGAJU BOSNU i HERCEGOVINU. Zaposleni neće padati pod utjecaj nikakve politike, batinaši će nestati, kriminalci će izgubiti moć nad narodom, itd…,
2) Da ljudi sebi OSIGURAJU i preživljavanje i dostojan i postojan život.
Sve ovo potrebno je što prije i u najvećoj mogućoj mjeri. Nitko pametan neće u Bosnu uložiti novac u bilo kakve tvornice koje će ići na svjetsko tržište. Svi kapitalisti svijeta čekat će da BiH postane kao Indokina, izvor jeftine radne snage. Da kao ljudi na čamcima proizvode Bosanci jeftine elektronične igračke. Zato taj isti kapitalizam generira krizu upravo preko ljudi kao što su Paddy Ashdown i svi drugi Viskoki komesari OUN-a. Paddy je čovjek krvavih ruku. On je zametnuo i razbuktao rat u Sjevernoj Irskoj. U BiH je posijao sjeme koje se sad rascvjetava. To su radili i Petrič i ostali.
Ovo ne znači da je bosanskohercegovački izlaz u socijalizmu kojeg se ljudi n ostalgično sjećaju. Naprotiv , izlaz je ne-liberalnom kapitalizmu. I jedinu u njemu, ako Bog ne pokrene prije Sudnji dan. Kako?
Prvi, hitni, palijativni, ali spasonosni akt je otvaramnje masovnih javnih radova. Ne na pošumljavanju već na gradnji vodenih, željezničkih, cestovnih transverzalnih i longitudinalnih putova. Crnomorskom bazenu treba protočnica roba k Europi, Srednjoj i Sjevernoj Europi treba takva veza s Jadranom.
Za ovo nam treba politički mir i poslovni sporazum sa susjedima, jer to isto treba i njima, a nikad kod njih neće uspjeti, jer oni nisu naučili raditi u kanalima i podrumima kao mi Bosanci. Njima treba prolaz našom teritorijom, nama njihovom. To je šansa za njih da profitiraju. To su investicije koje će se isplatiti odmah i na dugo vrijeme.
Danas Kina ima najviše slobodnog novca na svijetu. Upustimo se u posao s Kinezima, njima trebaju minerali, mi ih imamo. To je upalilo u Kongu. To se može i s Japancima.
Europi treba energija. Imamo potoka za tisuće malih hidrocentrala koje mogu zaposliti jednu cijelu obitelj.
Imamo šume. Sijecimo i prodajimo njihova stabla. Ostavimo se mudrovanja o zaštiti okoline. U cijenu sječe uračunati rad na pošumljavanju. U svakom slučaju naše drvo može biti jeftinije od brazilskog jer je u Europi.
Da bi se ovo ostvarilo hitno treba izvesti sve gladne i prestrašene na ulice da legalno smijene ove tri vlasti. Treba postupiti kao s trenerom u nekom klubu. Sklopiti ugovor s nekim strancem da nam bude šef dok se ne snađemo. Ta je mjera bila jako eksploatirana tijekom stoljećža u vrijeme feudalizma. kolkiko je stranaca postavljeno za kralja u tuđoj zemlji. I to je štimalo. A mi nismo daleko odmakli od Srednjeg vijeka. Dakle, može upaliti.
Sve jedna drzava koja je u stanju neprekidne krize je drzava u kojom vladaju kriminalci, manipulatori i korupcija.
Prvo se narodu utjera strah u kosti od “drugih” da bi obezbijedili svoj vlastiti put ka vlasti. Musliman “uvijek” glasa za Muslimane, Srbin za Srbe, Hrvat za Hrvate.
Oni koji su za jedinstvo nemaju sansi jer su ismijavani, zovu ih sarlatanima i slicno….
Nakon sto su izabrani, svi ti “borci” za svoj narod krenu na posao….ali ne za narod vec za sebe. Glavni cilj operacije: Odrzavanje stanja straha, odrzavanje siromastva i odrzavanje stanja neukosti i beznadja; to je glavni recept kojim se sve jedna koruptirana elita sluzi da bi odrzala vlast i zadrzala kontrolu nad novcem koji pritice u zemlju.
Bosanski Muslimani su se zapetljali u ulogu zrtve. zrtva je po definiciji slaba i bespomocna…ajaj kukaju, mi smo jadni nezasticeni, nas svi kolju i ubijaju…gdje ste sto nam ne pomognete….
Zrtva je po definiciji slaba, jadna i kukavna. Bosanci moraju da se oslobode te pretpostavke da su zrtva i da im je kao takvima svijet “duzan” pomoci i duzan da se brine o njima.
Pogledajte oko sebe i vidite druge zrtve. Mi nismo nista posebno, zrtava na sve strane od Ruande, palestine do Darfora……
Srbi isto tako, s tim sto zive s glavom u oblacima busajuci se u prsa i zovuci sebe “sveti narod”….
Hrvati nosevima paraju nebo misleci da su bolji od svakoga i iznad sviju.
i Bosanci i Srbi i Hrvati treba da se otresu i sagledaju stvarnost i konacno preuzmu odgovornost za sebe i svoje zivote u svoje vlastite ruke. svaki pojedinac za sebe.
Skinite te tamne naocare s ociju, pogledajte istini u oci i odlucite da ta rulja koja s vama vlada mora pasti dole. jedini koji ih moze svuci s pozicija ste vi narod Bosne i Hercegovine.
Neprijatelj vam nije vas komsija druge vijere, neprijatelj je onaj vase vjere kojeg ste stavili na vlast i koji vas manipulira strahom dok vam gace s guzice krade. djeci vasoj uzima buducnost a svoju salje u inostranstvo na skole.
Dokle cete dozvoliti da budete bruka i crna tacka na istorijskoj karti. gdje vam je hrabrost. Gdje je onaj krik iz dubine duse koji kaze dole tiranijo, dole….bolje grob nego rob.
Pa ako ne za sebe a ono za svoju djecu, za svoje unuke za nadu u neku bolju buducnost za sve. saznajte o svakom kandidatu sve, od rodjenja do danas, sta je radio, koliko para ima, odakle mu, s kom se druzi, koju je skolu zavrsio, da li je kupio ili posteno zaradio diplomu…prestanite da stavljate lopove na pedestal. niko nije svet nije to bio ni Tito.
tito je imao vlast 40 + godina, da je bio kako treba mi bi bili Lihtenstajn ne rupa na Balkanu.