Nevjera u stalnoj vezi ili braku je veoma cesto uzrok sprdnje za posmatrace. Za pogodjene ona je uzrok bola i nesrece. Iskusni ljudi koji su zivjeli dovoljno dugo da znaju, reci ce vam da su neki muskarci (ali i zene) kronicno nevjerni:”Ko prevari jednom, uvijek ce.” Ta uzrecica je sada i naucno potvrdjena. Naucna studija Karolinska Instituta iz Aprila 2008 prakticno oslobadja muskarce od krivice tvrdeci da su varalice rodjene takve i da je to jace od njih. Pronadjen je “nevjernicki gen”
Naucnici su pronasli da neki muskarci imaju nasledjenu genetsku varijantu koja utice na hormon koji se zove “vasopressin”, i koji je na neki nacin odgovoran za odnos prema vijernosti i monogamiji. Eksperiment je radjen sa 1000 parova i primjeceno je da se muskarci sa tom genetskom varijantom (allele 334) cesto ponasaju drugacije od onih koji nemaju tu varijantu.
Odavno je vec poznato da u zivotinjskom caestvu neke vrste kao recimo pingvini imaju muzjake koji su vezani za samo jednu zenku i koji joj aktivno pomazu u odgoju mladih. S druge strane drugi osim parenja ne pokazuju nikakav interes ni za zenku ni za mlade. Proucavajuci zivotinjsko ponasanje, paznja se posebno posvetila poljskim misevima poznatim po muskom promiskuitetu. Varijacije gena 344 su otkrivene.
Posto su Svedi vec pratili 550 jednojajcanih blizanaca, odlucili su da naprave genetski test koji bi im pokazao da li genetika i allele 344 imaju veze sa vjernoscu i osjecajem odgovornosti muskarca prema zeni i porodici.
Rezultati su senzacionalni. Potvrdjeno je bez imalo sumlje da su muskarci koji nose jednu ili dvije kopije gena 344 duplo cesce imali bracne krize i da su njihove zene generalno nezadovoljnije u braku.
Nisu svi nosioci ovog gena imali te probleme, niti su svi oni bez gena bili postedjeni nevjere. To nas dovodi do zakljucka da posjedovanje gena moze uticati na ponasanje, ali da gen sam po sebi nije dovoljan. Da li ce gen 344 uticati na vasopressin i uzrokovati probleme u braku zavisi i od okoline, od kvaliteta u braku roditelja i vaspitanja.
Ali ako je gen nasljedan, onda su ga imali i otac i djed. Ako su ga imali otac i dijed onda je i brak u kome je “inficirani” muskarac rastao vec imao probleme koji se mogu staviti u kategoriju vaspitanja. Cinjenica ostaje da nosioc gena nije “osudjen” na los brak i probleme u vezi i da genetika nije izvinjenje.
Istrazivanja su jos u toku. Daljnja saznanja o utjecaju genetike i hormona vasopressina na medjuljudske odnose ce omoguciti bolje razumijevanje uzroka bolesti koje su vezane sa problemima u ponasanju, kao sto je autizam na proimjer.
Sad za sad, cinjenica ostaje. Ljudi imaju puno manje licne kontrole nad sobom nego sto misle da imaju. Sudbina nam nije ispisana na celu ali jeste u nasem genetskom kodu.
