Mnogi ljudi ne znaju kako da se ponasaju, ukljucujuci mene. Nesposobnost da se drugog saslusa do kraja, bezobrazna spustanja, povrsnost, trac ili nesposobnost da se koriste jednostavne rijeci kao “Hvala” i “Molim” su krive za stotine malih i velikih tragedija u medjuljudskim odnosima.
Zasto ja moram uvijek biti u pravu? Zasto mislimo da je svaka i najmanja kritika napad na nas integritet? Zasto oni koji najmanje nude, najvise traze? Ne znam i sigurno necu nikad znati. Ispod je lista odbojnih ponasanja samo za zabavu. Ne mislim da ce ikoga promijeniti ali se mnogi mogu prepoznati.
Kukanje – Ko se pretjerano zali otkriva potreba da pobijedi u svakoj situaciji – cak i kad pobjeda ne znaci nista. Da li ste primjetili da oni koji se stalno zale nikad ne prihvate ponudjenu pomoc i savjet? Kukanje je sredstvo kojim se sluze da postignu neki svoj nepoznati cilj. Ova greska u ponasanju je broj 1 i podloga je za sva ostala problematicna ponasanja koja slijede.
Dodavanje vrijednosti – nagon da se svakom razgovoru doda svoje zrno mudrosti. Na primjer, ako neko nesta kaze, sta god da to bilo, ti umjesto da potvrdis i odgovoris sa “odlicna ideja” jos dodas “ali zar ne bi bilo bolje da ….” Tvoje “ali” je mozda dodalo 5% vrijednosti i ubilo 50% entuzijazma.
Svakom loncu poklopac – Potreba da damo svoje misljenje o svemu i svakome naturajuci nase vlastite standarde i uvjerenja na druge. Kad to meni neko uradi, moja prva reakcija je obicno “ma ko si mi ba ti?” Ljudi ne vole da budu kritikovani ni direktno ni indirektno. Davanje svog misljenja je je jedno od najpodmuklijih gresaka u ponasanju i siguran nacin da otjeras sve od sebe. Kako se zaustaviti: Samo reci nesto lijepo, klimni glavom, ako je pomoc u pitanju reci Hvala i ne reci vise nista.
Zajedljivi komentari – bespotreban sarkazam i odsjecanja koja se koriste kao sredstvo da pokazemo kako smo pametni i duhoviti. Komentari kao:”ta ti je pametna” sa zlobnim smijuljenjem; detaljan izvjestaj o necemu iz proslosti sto je svak zaboravio osim tebe (Sjecas li se onoga kad si…..). Mi koristimo te razorne komentare bez razmisljanja ali onaj kome su ti komentari upuceni ce to i te kako zapamtiti. Onog momenta kad rijec izleti iz tvojih usta – gotovo je, steta je napravljena i tesko se da popraviti. Nema povratka. Mozes se izvinjavati i izmotavati koliko hoces, ali cak i ako se na rijecima i oprosti, tako nesto se nikad ne zaboravi.
Cak i ako osoba o kojoj se prica nije prisutna posljedice su iste. Cinjenica da je vas komentar istina je nevazno. Problem nije istinitosti vec u principu.
Svaku recenicu zapoceti sa “Ne”, “Ali”, “Kako mu drago” gdje si samo ti u pravu a svi ostali u krivu.
Ukoliko zapocnete recenicu sa bilo kojom varijacijom od “Ne”, “Ali” i slicno, nije vazno kako prijateljski ti je nacin govora, ni kako ih umotas, ni koliko razumijevanja pokazes za povrijedjene osjecaje. Poruka je uvijek ista: “Nisi u pravu”….nije imanje drugacijeg misljenja, nije ni mozda sam pogresno razumio/la, nije ne slazem se….poruka je jasna, zelis da pobijedis i mi ratujemo.
Prestani da dokazujes kao si u pravu i pocni da brojis koliko puta drugima odgovaras sa “Ne”, “Ali” ili “Kako mu drago”.
Davati na znanje cijelom svijetu kako smo pametniji nego sto oni misle.
To je druga verzija potrebe za pobjedom nad drugima. To radimo na indirektan nacin svaki put kad se saglasimo s nekim ko nam da neki praktican savjet, kad klimamo nestrplivo glavom dok ljudi pricaju, kad damo na znanje drugom da to sto nam oni pricaju mi vec znamo. Ili direktno kad nekome kazemo:
- Vec ja to znam
- Mislim da mi je to vec neko rekao
- To mi nije trebalo
- Ja sam to davno cula
Problem sa ovakvim ponasanjem nije samo prsenje svojim znanjem. Mi vrijedjamo! paradoks je da mada ljudi cijene pamet, busanje pameci ih odbija.
Sledeci put kad ti neko da savjet koji ti ne treba, pusti i reci:”Hvala”
Deranje – Emocionalno nasilje kao nacin vaspitavanja ili kontrolisanja.
Deranje je osobina koja koja te zigose kod drugih do kraja zivota. Kad te svijet okarakterise kao nekoga ko je emocionalno nestabilan, sanse se to misljenje nece nikada promijeniti. Prije nego se okrenes, tvoje ime ce biti vezano za tu osobinu i svi ce te samo znati kao agresivnu i nestabilnu osobu koje se treba kaniti.
Negativnost ili:”De da ti objasnim kako to ne moze da se uradi”, je potreba da se nudi negativno misljenje cak i kad niko ne pita.
Pod plastom zelje da se pomogne mi nudimo cistu negativnost. Druga varijacija istog je kad se kaze:”Jedini problem sto ja vidim je…” kao sredstvo da se pokaze kako smo mi bolji od drugih, kako mi znamo vise. Ne mora znaciti da je negativan komentar netacan ili nekoristan. Ali sigurno znaci da je komentator dao sebi za pravo da se samo proglasi strucnim licem.
Kriticare niko ne voli, i niko ih ne postuje. Kriticari nas nerviraju i uskoro ih pocnemo izbjegavati, i pozivati u drustvo ili im pomagati.
Odbijanje da se drugom da potrebna informacija – Odbijanje da se drugima da korisna informacija (obicno radnim kolegama) da bi na taj nacin sacuvali svoju prednost nad drugima. Osoba koja izbjegava da informise druge to ne radi iz zlobe vec iz straha sto veoma cesto izaziva zbrku i moze stetiti osobi od koje se informacija skriva kao i negativno uticati na radnu atmosferu.
Odbijanje da se drugome da priznanje – je nesposobnost da se pohvali i nagradi druge za nesto dobro sto su uradili. Ta greska u ponasanju je srodna sa odbijanjem da se da informacija. Ne priznati druge za njihov ucinak nije samo nepravedno (pogotovu ako si ti u poziciji autoriteta) vec je i surovo. Svak zasluzuje da se osjeca dobro nakon sto uradi nesto korisno i kako treba. Da se pohvali za ulozeni trud. I umjesto da uzivaju u svojih 5 minuta, da osjete sta znaci pohvala i ponos koji ce im dati zelju da budu jos bolji u buducnosti, oni se osjecaju zaboravljeni, ignorisani, odgurnuti sa osjecajem duboke nepravde koju nikad nece oprostiti onima koji su im to uradili. Ukoliko stvarno zelis da te ljudi mrze, nemoj ih nikad pohvaliti.
Ne priznati nekoga i ne pohvaliti ga za njegov rad ima veoma negativan efekt na tu osobu jer mu onemogucava da dodje do neke vrste zakljucka, zatvorenog kruga. svi mi trebamo taj neki zakljucak u nasim medjuljudskim odnosima. Zakljucak ima razlicite forme – otici nekome na sahranu je postovanje prema umrlom; ako nekome kazemo hvala, ocekujemo molim, ako kazemo dobar dan ocekujemo dobar dan….Sta god da radimo mi ocekujemo to nesto nazad da bi mogli da nastavimo dalje. Mi uvijek ocekujemo neku vrstu zakljucka da bi mogli staviti tacku na jednu akciju i poceti drugu.
Kititi se tudjim perjem – tvrdnja da smo mi uradili nesto sto nismo, sto je uradio neko drugi je jedan od najodvratnijih nacina ponasanja. U kombinaciji sa odbijanjem da se pohvali onaj ko je uradio to sto mi tvrdimo da je nasa zasluga je dvostruki kriminal.
Trazenje isprike – potreba da trazimo opravdanje za nase neprihvatljivo ponasanje negdje izvan nas i na taj nacin uspostavimo da je nasa “odvratnost” normalna i prihvatljiva. Mi okrivljujemo saobracaj za kasnjenje, nekog drugog sto vas nije podsjetio…..ili jos gore ispod zita kad krivca za nase ponasanje proglasimo nas DNA, boze moj to sam naslijedio i ne mogu se promijeniti pa eto:
- Znas ja sam nestrpljiv/a po prirodi, svi su mi u familiji
- Uvijek mi je brzi jezik od pameti
- Grozan sam po pitanju planiranja
- Sta cu kad sam takav
Ukoliko prestanemo da trazimo isprike, mozemo popraviti sve sto hocemo. Nikoga nije briga sto ti sat nije zazvonio na vrijeme, sto imas problema…sve sto je druge briga je da li si pouzdan/a ili ne.
Traziti isprike u nasoj proslosti – je varijacija od uobicajenog trazenja isprika. Ova varijacija se cesto koristi ne samo kao opravdanje za lose ponasanje vac i kao nacin da se sebe stavi u superiornu poziciju, jer boze moj ti potices iz bolje familije i naravno da si bolji. Tvoja religiozna ubjedjenja su vrijednija jer je neko iz tvoje proslosti bio cijenjen. Ti si bolji jer si bijel, muskarac, familija ti bogata ili slicno. U se i u svoje kljuse, svak samog sebe definise, i nicije tudje greske ili uspjesi nisu ti.
Neka svoga u sumi hajduka/ ko me voli volim ga – Oni koji se ponasaju po ovoj devizi uvijek stavljaju na prvo mijesto one koje drze svojima i totalno ignorisu nepravdu koju nanose drugima. Mi svi volimo cuke jer se cuke najbolje znaju radovati kad nas vide. Dakle, ako sam ja neko, bolje pazi kako se ponasas ili????
Nepogrijesivost – Odbijanje da se preuzme odgovornost za svoje akcije, prizna vlastita greska i shvati kako nase ponasanje afektira druge ljude.
Ne saslusati druge do kraja - Ovo je najgore moguce pasivno-agresivno ponasanje. Kad ne slusas, ti svojim ponasanjem saljes armadu negativnih signala koji kazu:
- Nisi mi vazan
- Nemam pojma o cemu pricas
- Nisi u pravu
- Ti si glup(a)
- Nemam vremena za tebe
- Sve gore navedeno
Interesantno je da ljudi obicno nisu svjesni da ih se ne slusa. Dok se ti dosadjujes, mislis na nesto drugo ili kontas sta ces reci sledece – ljudi toga nisu svjesni. Svjesni postaju kad se pokaze extremna nestrpljivost. Isto kao da hoces reci “Sledeci”….ili “de pozuri”. Takvo ponasanje je bezobrazno, neprihvatljivo i odbojno. Prestani pozurivati ljude i saslusaj sta drugi imaju da kazu.
Nezahvalnost – je skolski primjer nevaspitanja. Reci HVALA.
Kaznjavanje neduznog – ako ti kaze nesto sto ti se ne svidja s namjerom da pomogne. Ovo se moze desiti na milion mogucih velikih ili malih nacina. Na primjer, kad se ruzno ponasas prema sekretarici nekog glavesine koji nece da te primi; kad se dreknes na zenu ako ti kaze “pazi upalilo se crveno” na semaforu…reci HVALA.
Nisam ja on je – potreba da se okrivi svak i njegov babo samo ne sebe. Ovo je jedna od onih zastrasujucih hibrida. Uzmi dobru dozu zelje da budes uvijek u kombinaciji sa trazenjem isprike. Miksiraj to sa odbijanjem da se izvines i odbijanjem da drugome priznas da je nesto uradio dobro. Ukrasi sve to kaznjavanjem neduznog i dodaj malo deranja. Rezultat je “Nisam ja on je”, kriveci druge za nase propuste.
Ovo je jedina greska u ponasanju koju radimo potpuno svjesno. Kad ne mozemo da podnesemo da nismo u pravu, da smo zabrljali i trazimo zrtvu da na nju svalimo krivicu.
Bolesna zelja da mi budemo mi – pri cemu svoje lose osobine predstavljamo kao vrline. To bi bilo u redu kad bi tvoje misljenje bilo odlucujuce. Nije vazno sta ti mislis o sebi vec sta drugi misle o tebi.
