Rijec “terapija” potice iz Grcke rijeci therapeia i znaci lijecenje kroz ples, pjesmu, poeziju i dramu. Ko bi se toga sijetio, ali eto u Psihijatrijskom Centru je izasala nova studija Specijaliste za Poetsku Terapiju Perie J. Longo koji tvrdi da ispravno koristena poezija lijeci.
Poetska terapija se koristi na 3 razlicita nacina. Prvi nacin ili metoda se primjenjuje kao grupna terapija. Psiholog nadje poemu koja se bavi problemom koji muci pacijente u grupi, i otvori diskusiju na tu temu. Poeme Emily Dickinson mogu pomoci pacijentima da shvate da usamljenost pogadja i druge. Ili citanjem Roetkeovog ”The Waking” moze posluziti kao tema diskusije o tome kako treba uzimati zivot postepeno, korak po korak bez zurbe. Naravno, pjesme na svakoga djeluju drugacije. Ono sto odusevi jednog moze da razalosti drugog, zato se ova tehnika mora primjenjivati pazljivo.
Druga terapeutska metoda lijecenja poezijom zahtjeva da pacijent napise svoju vlastitu poemu. U grupnoj terapiji poema se nekoliko puta procita, grupa u tisini razmislja o onome sta je pisac htio da kaze i onda se otvara diskusija. Naravno da ovakve poeme nisu vrednovane kao umjetnost vec kao sredstvo lijecenja. Pacijent poet ima sansu da kroz stihove definise samog sebei da napravi konekciju izmedju sebe i drugih ljudi.
Longo opisuje jedan dogadjaj kao ilustraciju za tvrdnju da poezija povezuje ljude:” Cesto bih uzeo frazu iz neke poeme i pitao clanove grupe da zavrse misao. Jednog dana sam zapoceo sa frazom “Ja imam pravo….” Svaki pacijent je dodavao svoj zavrsetak kao ja imam pravo na casu mlijeka u po noci, ja imam pravo da disem, ja imam pravo da cesljam kosu, itd, itd. Iznenada se javio momak koji je bio tu jer je pokusao da izvrsi samoubistvo i izjavio “ja imam pravo da uzmem pistolj i ubijem se”. Zena koja je sjedila do njega je nato veoma tiho dodala: “A ja imam pravo da ga uzmem od tebe”. Nastupila je mrtva tisina.”
Treca metoda koristenja poezije za lijecenje se koristi s ciljem da se kompleksne kaoticne emocije na neki nacin dovedu u red i pojednostave. Jedna od tehnika je crtanje pravougaonika na sredini stranice papira i limitiranja upotrebe rijeci na samo taj prostor. Na taj nacin se emocije drze pod kontrolom u tom prostoru i osoba se prisiljava da izrazi samu srz kompleksnih emocija sto samo po sebi daje olaksanje.
Izrazetna ljekovitost poezije je ideja koja sigurno ima smisla. Da li je ta ljekovitost sama po sebi bila magnet za neke pjesnike koji su u njoj trazili spas za sebe kao sto je Plath, ili je poezija pogorsavala stvari je univerzalno pitanje.
Eksperti naglasavaju da je poezija samo jedno od sredstava koja se koriste u psihijatriji i da se treba pazljivo koristiti. Poezija kao takva nije lijek, ali njen jedinstven nacin verbalizacije odrazava ono sto je osnova psiho-terapije; sposobnost da se problem definise i objasni.
The Waking
I wake to sleep, and take my waking slow.
I feel my fate in what I cannot fear.
I learn by going where I have to go.
We think by feeling. What is there to know?
I hear my being dance from ear to ear.
I wake to sleep, and take my waking slow.
Of those so close beside me, which are you?
God bless the Ground! I shall walk softly there,
And learn by going where I have to go.
Light takes the Tree; but who can tell us how?
The lowly worm climbs up a winding stair;
I wake to sleep, and take my waking slow.
Great Nature has another thing to do
To you and me, so take the lively air,
And, lovely, learn by going where to go.
This shaking keeps me steady. I should know.
What falls away is always. And is near.
I wake to sleep, and take my waking slow.
I learn by going where I have to go
