Kad prekoračimo četrdestu godinu života i uđemo u srednje godine koje traju do 60e, većina nas počinje da se brine o onome što se događa s nama. Bojimo se starosti; bojimo se bolesti, ali se najviše od svega bojimo gubitka pameti.
Kad jednom zastanemo, jer ne znamo gdje smo pošli, kad zaboravimo gdje smo ostavili ključ, kad ne možemo da se sjetimo gdje smo parkirali kola…..šta to znači? Da li je to prvi znak senilnosti? Da li je mozak polako ali neminovno pošao nizbrdo?
Neosporiva je istina da u srednjim godinama, počinju omaške i da mozak počinje da koči, da se usporava. Mi ne reagujemo više kao dvadesetogodišnjaci kad nam mačka izleti ispred auta, niti možemo da skontamo najnoviji kompjuterski sistem njihovom brzinom.
Ali, odkad je nauka okrenula pažnju mozgu, da vidi kako stvarno naši mozgovi stare, slika o nama nije niposto loša. Naprotiv! Koristeći najnoviju tehnologiju kao sto su skeneri za mozak, i gledajući u precizne dugogodišnje studije o istinskim ljudima i njihovom starenju, naučnici su zaključili da je naš odnos prema srednjim godinama, o načinu na koji mozak stari, bio nepotpun i pogrešan.
Najvažniji pobijeni mitovi o stanju pameti srednjovječnih ljudi specifično i mozga generalno su sledeći
Mit broj 1. Starenjem gubimo 30 posto moždanih ćelija.
Godinama su neurolozi vjerovali da kako starimo tako moždane ćelije bespovratno atrofiraju i izumiru. Nova neurologija je potvrdila da zdravi ljudi do kraja života imaju isti broj moždanih celija. Mozak je priznato plastičan.
Mit broj 2: Mozak prestaje da se razvija nakon 20e.
Sad znamo zasigurno da se mozak konstantno razvija, mijenja i adaptira. Rast bijele moždane mase i moždanih spona koje razvijamo godinama iskustva, nam omogućavaju da brže kontamo, bolje rasuđujemo i nalazimo bolja riješenja za date probleme. Naučnici to zovu cognitivnom ekspertizom koja dostiže svoj vrhunac u srednjim godinama.
Mit broj 3: Kriza srednjih godina je neizbježna.
Dugogodišnje studije su pokazale da su srednje godine, najbolje godine života. Moždane promjene u srednjim godinama nas čine optimističnim, ne pesimisticnim. Oni koji se suoče sa krizama srednjih godina su oni koji su bili u krizi i ranije.
Mit broj 3: Sindrom praznog gnijezda.
Mada malo Bosanaca mora da se suoči sa ovim takozvanim problemom, jer nasa djeca ne napuštaju gnijezdo šale…..najnovija istraživanja na zapadu su pokazala da i žene i muskarci dožive preporod nakon što djeca napuste kuću.
Mit broj 5: Mozak najbolje radi u 20im.
Naš mozak, u područjima koja su važna, najbolje radi u srednjim godinama. Što smo stariji tako naše razumjevanje postaje bolje, naš rijecnik je bogatiji, naše rasuđivanje, naša sposobnost da prepoznamo srž argumenta i nađemo riješenje za svaki problem su bolji. Čak šta više, postoje dokazi da smo kreativniji s godinama.
Mit broj 6: Mozak godinama slabi.
Naprotiv, u srednjim godinama mozak postaje jači ne slabiji. Ponekad, stariji ljudi koriste obadvije polovine mozga umjesto samo jedne.
Mit broj 7: Staračka senilnost je neizbježna.
Naprotiv. U današnje vrijeme ima dovoljno ljudi koji žive dovoljno dugo kao dokaz da staračka senilnost nije sudbina. Sve veći broj ljudi se mogu okarakterisati kao “pristine agers” ili starce sa izvornim mozgom koji ostaje neizmjenjen do dubokih 90ih.
Mit broj 8: Nije moguće poboljšati mozak.
Nova istraživanja su pokazala da je srednjevječni mozak takav da sve sto mislimo nešto znači, sve sto radimo nešto znači. Postoje čvrsti dokazi (ne špekulacije već dokazi) da vježbanje, školovanje i čak hrana koju jedemo utiču na mozak. Pošto sad znamo da mozak ne isparava, naučnici traže najefikasnije načine i metode za očuvanje ovog dragocjenog organa.
Naučnici koji se trkaju izučavajuci tajne crvenog vina s namjerom da ih izdvoje i stave u tabletu su jedan primjer. Novi rezultati su pokazali da se mlade ćelije mozga stvaraju uz pomoć aerobika.
Oni koji izučavaju kako odrasli uče su našli da je jedan od načina očuvanja i razvoja mozga učenje i istrazivanje novih ideja, kao i druženje s novim ljudima koji imaju drugačiji pogled na svijet i koji nas izazivaju na raspravu i tjeraju da drugim očima vidimo svijet oko nas.
To sve može da stvori ono sto Jack Mezirow, profesor emeritus sa Columbijskog univerziteta zove “disorienting dilemma” dezorijentacionom dilemom u našoj svijesti, da protrese jezgro našeg načina razmisljanja i na tako stimuliše i probudi mozak, natjera ga da se ponovno konfiguriše i uz malo guranja pomladi.
O Rasijanosti
Rasijanost je jedna od problema koja muči starije ljude. Srećom, rasijanost je potpuno normalna pojava.
Mladi i stari znaju da se zamisle i tako spontano uđu u stanje koje se zove “default mode” nešto kao sanjarenje. Što smo stariji to se dešava češće. Default mode je tek otkriven kao nešto što je povezano s mozgom i naučnici uveliko rade na iznalaženju razloga zašto se to dešava. Nije li u neku ruku interesantno da je nauka tek sad “saznala” da ljudi sanjare, da čak i kad su tu s nama oni su negdje drugdje u svom vlastitom svijetu.
Razlozi za ulazak u stanje sanjerenja su vjerovatno dosada i nestrpljenje. Ljudi koji su živjeli život, koji u većini situacija iz pika znaju šta hoćeš da kažeš prije nego otvoriš usta, nemaju strpljenja da slušaju istu staru priču iz početka. Da bi se zaštitili od potrebe da ljudima upadaju u riječ i nepristojno prekinu mučenje, oni se samo isključe.
Dalje su naučnici našli da je stariji mozak neznatno sporiji i treba sekundu da se fokusira na nešto. Da bi izbjegli rasijanost zbog sporosti, predlaže se strog fokus na pošetku neke radnje da bi izbjegli početno nerazumjevanje teme. Kao starim kolima, treba nas pogurati da upalimo.
O Zaboravnosti
Drugi simptom starenja je zaboravnost. Ali, memorija je sastavljena iz više komponenti od kojih se neke ne mijenjaju kao što su uspomene, vožnja bicikla, igranje tenisa, navike.
Ono što zaboravljamo su epizode – sjećanje na stvari vezane jedne za druge. Na primjer, zaboravljanje imena ljudi s kojima pričamo ili kad se ne možemo sjetiti imena neke knige.
Kratkotrajna memorija postaje problematična. Zaboravljanja imena nije problem čuvanja imena u memoriji već problem prizivanja imena iz memorije. Način na koji pamtimo imena koja su bez zvuka, mirisa ili ukusa stvara slabe asocijacije koje nam obično pomažu da se sjetimo.
Prepručuje se tiho recitovanje abecede kad pokušavate da se sjetite imena. Ponekad taj mali trik pomaže kad je ime na vrhu jezika.
Poboljšane Funkcije Mozga
Srednje godine nisu samo rasijanost i zaboravnost. Određene kognitivne funkcije se popravljaju s godinama i iskustvom.
Prošireno vjerovanje da su mladi na fakultetima najpametniji je nakon naučnih izučavanja pobijeno. Rezonovanje starijih školovanih ljudi je puno bolje od rezonovanja mladih. Uostalom, da li uistinu vjerujete da je student pametniji od svog starog profesora
Kad diskutujemo na neku temu, stariji bolje razumiju bitne tačke argumenta. Bolje prepoznaju kategorija. Mladi imaju više entuzijazma, brže uče ali im nedostaje iskustvo i razum sto starije stavlja u superiornu poziciju. Ono što je mladima koji tek uče i otkrivaju svijet novost, starijima je ručak od juče.
Zašto je srednjevječni mozak bolji
I mladi i strai mozak se u procesu razvoja. Srednjevječni mozak je izgradio razne vrste veza između moždanih ćelija koje mladi tek treba da steknu. I ljudi i životinje se bolje snalaze u nekoj novoj situaciji ako imaju predhodne informacije. Do srednjih godina ljudi su vidjeli i doživjeli svašta. Istreniran mozak srednjovječnih ljudi je se bolje snalazi u svijetu jer se duže snalazi u njemu.
Dok mladi imaju tendenciju da vjeruju svakome ko izgleda cool, stariji odmah prepoznaju folirante i lopove. To je razlog razdora između roditelja i djece, kad djeca odbijaju da prekinu veze sa društvom za koje njihovi roditelji znaju da je loše i pokvareno. Sve to jer mladi vjeruju da su superiorni, dok uistinu nisu.
Činjenica da moždane ćelije ne odumiru i da se nove stvaraju svaki put kad intenzivno učimo nešto novo je dovoljan dokaz za mentalnu superiornost starije verzije jedne iste osobe.
