Pravo prve bračne noći ili jus primae noctis je bilo u kontestu kasnog srednjevjekovnog doba u Evropi, rašireno vjerovanje u drevnu privilegiju feudalnih gospodara da provedu prvu bračnu noć sa ženama svojih seljaka. Gospodari su izmislili simobolične znakove koji su imali namjeru da ponize i pokažu superiornost gospodara nad seljacima u 15om vijeku, u kome je moć feudalnih vladara počela da opada.
Dokaza za praktičnu primjenu prava prve bračne noći nema. Simbolični pokreti se pak mogu objasniti kao predstava muške gospodarske moći. Nekoliko ne Evropskih kultura su imale slične običaje gdje su djevojčice ritualno oslobađane nevinosti sa strane poglavica plemena, svećenika ili stranaca. Ti ne Evropski običaji se razlikuju od Evropskih samo u detaljima.
Postojanje jus primae noctis u srednjem vijeku je bila široko osporavana u 19om vijeku. Danšnji istoričari se slažu da autentičan dokaz za praktikovanje prava prve bračne noći ne postoji.
Pravo prve bračne noći u drevnoj literaturi
Jus primae noctis je po svemu sudeći bio stara kulturna tvorevina u Euroaziji. Prvo spominjenje ove prakse se može naći u Epu o Gilgamešu koja potiče iz vremena Babilonije 1900 godina prije krista. Tiranin Uruk je uzeo za sebe pravo prve noći u Gilgamešu.
Klasični pisci kao Herod u Historia piše o Libijskom plemenu Adyrmachidae gdje su sve djevice morale biti dovedene pred kralja prije udaje, i da je kralj imao pravo da im oduzme nevinost.
Herakleides Pontikos (400 BC) spominje tiranskog vladara sa ostrva Kepahlonia koji je praktikovao pravo prve bračne noći.
Valerius Maximus (20 AD) spominje sličan običaj koji je počeo za vrijeme pobune robova u Volsiniji gdje ni jedan slobodan muškarac nije mogao da oženi ženu koju nije prvo imao rob.
Lactantius (300 AD) piše o sličnim privilegijama Cara Maximina.
Semitska literatura spominje prava tirana na prvu bračnu noć koja se raširila na Bliski Istok. tako na primjer Talmudski i Midrashički izvori pišu o Rimskim i Grčkim okupatorima koji su koristili ovu privilegiju za sebe.
Ova tema se nastavila koristiti u literaturi srednjeg vijeka. U Analima Irskog Manastira Clonmacnosie iz 8og vijeka Vikinzi se optužuju za sprovođenje prava prve bračne noći nad krišćanima. S druge strane, ista ova literatura spominje i heroje koji su imali ne samo pravo već i dužnost da uzimaju nevinost žena inferiornih.
Više o ovome možete naći na http://www.fibri.de/jus/arthbes.htm
Kako god bilo da bilo, u srednjem vijeku se pojavljuje miraz kao imovina koju mlada unosi u brak. Što jeći miraz to poštenija mlada. Gospodari su zahtjevali dio miraza i na taj način simbolično udarali mladoj na obraz. Uglavnom, sve ono što je bilo dio poreza na brak je smatrano i interpretirano kao pravo prve bračne noći jer je podrazumjevalo da ako mladoženja nije u stanju da plati porez da bi se oženio onda mora ponuditi mladu i njenu nevinost gospodaru.
Seksualni odnos kao dio prava prve noći se ne može naći ni u jednom pisanom zakonu. Gospodar nije imao pravo na mladu već na dug koji mu se morao platiti kao dio poreza na ženidbu zavisnih sluga. Niko ne kaže da nije bilo slučajeva gdje su gospodari uistinu uzimali sebi za pravo da spavaju s ponekom mladom ali to ni u kom slučaju nije bilo raspostranjeno kako se želi vjerovati.
Turci za svoje vladavine takođe nisu, nasuprot popularnom vjerovanju, silovali žene putem prava prve bračne noći. Opet, silovanja je sigurno bilo kao i svugdje ali ni u kom slučaju masovno i sistematično. S jedne strane, Islam je zabranjivao tu praksu, s druge strane, da su Turci uistinu koristili i praktikovali jus primae noctis to bi se pokazalo u najnovijim genetskim analizama. Najnovije genetske analize nisu našle Turske gene u velikim procentima ni u jednoj grupi Jugoslovenskih naroda, što efektivno pobija teoriju o masovnom silovanju srpskih žena sa strane turaka.
Pravo prve bračne noći kao demonstracija nadmoći u srednjem vijeku je korištena simbolično kao potencijalno pravo. Teško je povjerovati da je bilo praktično moguće za feudalne gospodare da uistinu spavaju sa sve jednom mladom ženom. Kao prvo, te žene su bile za njih niža klasa i kao takve neprivlačne. Jedini interes koji su feudalni gospodari imali prema kmetovima je bila ekonomska jer su kmetovi bili izvor radne snage i novca.
Ideja prava prve bračne noći je korištena kao simbolična demonstracija moći jednih muškaraca nad drugima. U vrijeme renesanse, jus primea noctis je korištena u literaturi kao način stimulacije muške fantazije.
Ritualno oduzimanje nevinosti u nekim kulturama je različito od prava prve bračne noći jer se sprovodilo u vrijeme puberteta nad svim djevojkama. Praksa je vjerovatno izmišljena kao potrebna sa strane poglavica i religioznih vođa za njihovu korist i kao sredstvo apsolutne kontrole.
