Zamislite situaciju u kojoj vam se desilo nešto uistinu lijepo. Nakon dugog samovanja, zaljubili ste se i ljubav vam je gle čuda uzvraćena. Zamislite da ste dobili posao koji vas, ne samo oduševljava već i carski plaća. Toliko ste sretni da bi najradje skakali od sreće. I sve bi bilo dobro da nije straha. Odjednom se sjetite ili vas neko podsjeti da ko se previse raduje, oplače! Smijeh i suze. Ajoj!
Radost sa sobom nosi velike prednosti. Jedna od prednosti je proizvodnja endorphina, koji vam daju taj osjećaj euforije i sreće. Drugo, radovanje pomaže opštem osjećaju optimizma koji je lijek za skoro svaku boljku. Treće, pomaže vam da budete u sad i ovdje. Četvrto, pomaze vam da gradite uspomene.
Da li entuzijazam i velika radost imaju svoje negativne strane? Ja ih ne vidim i ako ih ima.
Strah od “oplakat ćeš” je pak rasprostranjen. Djeca se boje umrijet će im majka. Roditelji se boje, desiće im se šta djetetu. Bojimo se razočarenja. Tako kuckamo i u drvo i u kamen, ponavljamo mantru “ne ureklo se”, pljuckamo oko sebe nekoliko puta…..Činjenica je da nikakva radost ni smijeh ne izazivaju nesreću. Možda ako se smijete pa se zagrcnete, ali se zagrcati možete i bez smijanja.
Razočarenje i nesreće su dio života. Većinu ljudi će velike nesreće zaobići, ali su male katastrofe i razočarenja dio svakodneve egzistencije.Razočarenje je razočarenje, malo ili veliko uvijek boli. Svaki bol s vremenom izlapi. Strah je ipak gori. Živjeti u vječnom strahu od nečega što se može a ne mora desiti je gubljenje vremen. Strah ni na koji način neće zaustaviti neminovno. Što će biti, biće.
Svaki prijatan doživljaj je memorija. Samopuzdanje je suma sjećanja na uspjeh, izvor dobrih vibracija.
