Jednog jutra u Maju prošle godine (2008), Elizabeth Mallot, koja radi sa Suamijem u laboatoriji je došla na posao na mjesto gdje Suomi drži svoju koloniju Rhesus Majmuna. Na parkiralištu je našla grupu majmuna koji su se nervozno skupili u grupu. Kad je Mallot izašla iz kola i prišla bliže, primjetila je da su neki bili ranjeni i izgrebani. Majmuni nisu prvi put preskočili žicu tako da to samo po sebi nije bilo iznenađenje. Iznenađenje je bilo to što ovi majmuni za razliku od prijašnjih bijegunaca nisu htjeli da se vrate nazad. I ne samo oni već i drugi bjegunci koje je Mallot našla da se kriju u drugim djelovima između duplih žica.
Nakon što su skupili sve bjegunce i stavili ih u drugu zgradu, Mallot kojoj se pridružio drugi kolega Matthew Novak su ušli kroz duplu kapiju kod majmuna. Kolonija majmuna je brojala 100 članova koji su bili zajedno 30 godina. Promjene u hijerarhiji koje su neminovne su se razvijale postepeno i subtilno. Ovoga puta Mallot i Novak su primjetili da se nešto veliko dogodilo. Životinje su bile na mjestima gdje nisu trebale biti. Životinje koje se nikad nisu družile sad su sjedale zajedno.Društvena pavila su bila suspendirana.
Uskoro je postalo očigledno da je familija pod imenom Familija 3, i koja je decenijama bila druga po hijerarhiji iza Familije 1, digla pobunu. Familija 3 je postala brojčano jača u zadnjih par godina od Familije 1. Ali je Familija 1 pod vodstvom sposobne ženke Cocobean uspjela da održi status zahvaljujući njenom autoritetu, diplomaciji i momentumu.
Sedmicu ranije, Coocobeanina kcerka Pearl je bila odvedena na liječenje zbog bolesti bubega. Najuticajniji muškarac u Familiji 1 je u međuvremenu ostario i obolio od artritisa. Pearl je bila veoma
bliska sa Coocobean i kao jedina kćerka bez vlastite djece ona je uvijek posebno rigorozno štitila majku. Bez Pearl i sa bolesnim muškim vođom familija 1 je postala izložena i ranjiva u datom momentu.
Pobuna je možda bila u pripremi vec sedmicama, ali po Novaku noć prije pobune mlada nasilna majmunica Fiona, stara 3 godine iz Familije 1 poznata kao uzročnik bezbrojnih svađa- je započela nešto s nekim iz Familije 3. Svađa je eskalirala. Familija 3 je vidjela šansu i njeni članovi su krenuli u ofanzivu.
Promjene u koloniji su se mogle vidjeti po tome ko je bio povijeđen a ko nije, ko je sad sjedio na elitnim mjestima i ko je protjeran iz kolonije i po tome ko je odjednom počeo da se ponaša ekstremno ponizno. Jedna od ženki iz Familije 1, Quark je bila ubijena, druga Josie, ranjena tako da su je morali uspavati. Sve Cocobeanine kćerke su bile napadnute i povrijeđene. Dominantni mužjak iz Familije 1 je izujedan tako da mu je jedna ruka ostala oduzeta. Fiona je zadobila teške povrede. Napad je bio izveden temeljito i stategično počevsi od vođa gupe pa naniže.
Familija 3 je uskoro postala vodeća familija, preuzela je elitno mjesto pored vode gdje su mirno i samouvjereno čistili jedni drugima krzna. Ostale porodice su nervozno sjedile na drugim mjestima udaljenim od novih gospodara spremne na samoodbranu.
Suomi je dugo razmišljao o onome što se upravo desilo u njegovoj koloniji majmuna. Sve važne niti koje je pleo kroz svoja istaživanja su došla na vidjelo u ovom revoltu: važnost ranog djetinjstva i iskustava, roditeljsko vaspitanje, genetsko nasljeđe, izluđujuće prvenstvo familija i socijalnih veza, posljedice različitih osobina pod različitim uslovima. I kad se na ovo sve primjeni teorija orhideja, počinje da se vidi kako razni faktori mogu da se ispletu na novi način.
15 godina ranije, Carol Berman, naučnica koja je takođe radila sa Rhesus Majmunima na SUNY- Buffalo, je provela dosta vemena posmatajući majmunsku koloniju koja je živjela na jednom od Portorikanskih ostva. Interesovalo ju je da vidi šta će se dogoditi kad grupe promijene brojčanost. Familije su se formirale sa 30-40 članova u prosjeku tako što bi se jedna gupa odvajila od druge grupa i proširila. Nakon što bi nova gupa dosegla oko 100 članova i ona bi se raspala na manje grupe.
Ta brojčana ograničenja, koja su različita među socijalnim vrstama, se ponekad zove “Dunbarovi brojevi” po Robinu Dunbaru, Britanskom evolucijskom psihologu koji je tvdio da ta brojčana ograničenja pokazuju koliko socijalnih veza pojedinci u grupi mogu mentalno da prerade.
Bermanova istraživanja su istakla da Dunbarovi brojevi pokazuju ne samo mentalne sposobnosti pojedinaca iz gupe već i njihov temperament i obim u varijaciji ponašanja.
Berman je primjetio da dok su Rhesus familije manje, majke bi puštale djecu da se slobodno igraju jer su im stranci rijetko prilazili. Ali, kako je broj članova grupe rastao tako su strani ili nedovoljno poznati majmuni češće dolazili blizu grupe. Odrasle majmunice bi postajale opreznije, sumljičavije i agresivnije. Djeca i mužjaci bi reagovali na isti način. Sve više i više mladih je odgajano na način koji je sve manje i manje ohrabrivao druženje. Bitke i razmirice su izbijale sve češće i bivale intenzivnije. Situacija bi na kraju postala tako loša da bi grupa morala da se raspadne.
I baš to je ono što se desilo u Suamiovoj koloniji, taj veoma opsežan sistem zarazne prenosivosti raspoloženja s jednih na druge. Ono što se dešavalo između majke i djeteta je na kraju utjecalo na samu prirodu i preživljavanje velike socijalne grupe.
