Ko su Bogumili je pitanje na koje mnogi nemaju odgovora. Proglašeni heretickom sektom, nekad ršsireni i moćni pali su pod udar inkvizicije i kao takvi ne samo uništeni već i svaki trag o njima se uništio. Preživjeli su fragmenti, svjedočenja neprijatelja i poneki spomenik. Sve što znamo o njima je manje više špekulacija. Ispod je jedan od boljih dokumenata na temu Bogumilstva koji je meni lično pomogao da steknem bolju sliku o ljudima koji su nekad bili.
Balkanskia sekta Bogumila je obično percipirana kao veza između istočnih Manihejvaca i zapadnih Katara. Ipak, neki vitalni Manihejski elementi nedostaju u bogumilskom učenju koje izgleda bliže duhu Iranskog Zurvanizma, grane Zaorotrianizma. Ali gdje da nađemo fizičku i vremensku povezanost između Slavenskog Bogumilstva iz desetog stoljeca i drevnih Iranca? I zašto su Bogumili opstali duže od Katara?
Ewa Weiling Feldthusen je orginalni autor ovog članka. ja sam s Engleskog prevela kako sam najbolje znala. Original se može naći na ovdje.
http://www.hum.au.dk/cek/kontur/pdf/kontur_14/ewa_weiling_feldthusen.pdf
Porijeklo Zla
Pitanja vezana za prirodu i porijeklo zla su okupirala čovječanstvo kroz stoljeća. Različite religije su nudile razne odgovore na to važno pitanje u pokušaju da objasne kako je i zašto savršen Bog stvorio nesavršen svijet. Sve religije s komponentama kosmogenične mitologije o tome kako je svemir (kosmos) nastao, su pokušale riješiti ovaj složen problema na jedan od dva načina. Zlo je ili sastavni element originalnog stvaranja ili rezultat osobnog izbora svakog pojedinca nakon čina stvaranja.
Prvi scenarij je riješenje ponuđeno sa strane vjerskih pokreta kao sto su Zaratrustizam i Manichaeisam.Ovdje se tvrdilo da su dvije međusobno antagonističke sile organizovale dvije zasebne kreacije u suprotnosti jedne drugoj, jedna koje je dobro, i druga koja je zlo. Po ponuđenoj definiciji dualizma kao religijsko-povijesnog fenomena -dualizam je doktrina koja priznaje postojanje dva fundamentalna uzročna načela na kojima se temelji postojanje svijeta. To znači da samo takvi parovi suprotnosti mogu da budu dualistični kada se shvate kao načela ili uzroci svijeta i njegovih sastavnih elemenata, kada su uključeni u kreativni akt Kosmologije i antrophogonije (rađanja svijeta).
Zaratrustrizam i Manihejstvo su dualistične religije. Bespogovorne je uzeta kao istina u tim religijama ravnopravnost koegzistencije suprotnih principa. Bezpogovorna je na taj način vjera da dobro i zlo postoje i djeluju istovremeno od samog početka. Zaratrustizam i Manihejstvo su primjeri radikalnog dualizma. Pored radikalnog dualizma postoji i umjereni dualizam (u koji se svrstava i Bogumilstvo) – dualizam u kojem se tvrdi da je samo jedan princip primordialan. Prema tom načinu gledanja na svijet drugi princip proizlazi iz prvog, a tek onda kao nastavak igra ulogu u stvaranju svijeta.
Drugi scenario dat kao objašnjenje zašto postoji zlo potiče iz Judaizma, Krišćanstva i Islama. Ovdje se pojam Sotona uvodi kao pokušaj davanja prihvatljivog objašnjenja o uzrocima ljudske patnje. Kršćanske razumijevanje ovih pitanja je bilo otežano postojanjem višestrukih nejasnih tumačenja porijekla i uloge Sotone u samoj u Bibliji. Nigdje ni u Starom ni u Novom Zavjetu nema potpunog objašnjenja Sotone, i jedini način razumjevanja učenja Svetog Pisma na tu temu je kombinacija referenci iz Biblije sa patrističkom i teološkom tradicijom. Prvi sistematican pokušaj objašnjenja porijekla Sotone je napravljen 1214e, kad je Četvrti lateranski sabor odredio da je Bog stvorio anđele i da su “[...] đavoli i ostali demoni bili doista stvoreni od Boga ali kao dobri po prirodi, a da su postali loši kroz sebe (svojim ličnim izborom) “(Canon1.
http://www.fordham.edu/halsall/basis/lateran4.html).
Crkva je ovakvim pristupom sama pridonijela rastu interesa ka dualističkom objašnjenju koje je nudilo mnogo jasnije i tako lakše razumljivo objašnjenje o porijeklu zla, i značenja nesavršenosti svijeta stvorenog sa strane savršenog Boga.
Dok je Manihejstva kao religija stvorena u isto vrijeme kad i Kršćanstvo, sledeci dualistički pokreti kao što su Paulicianism i Bogumilstvo su formulirani od strane svećenika i kaluđera unutar okvira kršćanske crkve.
Pojava Bogumilstva
Najraniji pisani dokument o Bogumilstvu, Bugarskoj sekti koju je najvjerovatnije osnovao svećenik Bogumil, je pismo datirano izmedju 940 do 950, koje je napisao Theophylact, Carigradski Patrijarh: “[...] o herezi koja je ponovo pojavila.” (Hamilton, 1998: 98). On ga definira naknadno kao “[...] mješavinu Manihejstva i Paulicianizma.” (Hamilton, 1998: 99). Ovo priznavanje je posebno doprinijelo općoj pretpostavci da je Bogumilstvo sinteza elemenata iz ranijih heretička tradicija.
Ipak, točno vrijeme i mjesto porijekla Bogumilstvo je i dalje nepoznato, iako se snažno sugerira da je vještina i osobnost svećenika Bogomil mogla doprinijeti kristalizaciji i brzom širenju pokreta (Stojanov, 2000:162). Osim što je imala snažan utjecaj na nastanak Katara, Bogumilska sekta je privuklo pozornost znanstvenika koji su trazili objašnjenje o vitalnosti ideja prepoznatljivih u udaljenim kulturama i vremenima.
Osim toga, širenje dualističkih pojmova u različitim vremenima i mjestima u Evropskoj povijesti je dalo poticaj važnoj raspravi između strukturalistia i difuzionista sa području vjerskih povijesti. Prvi pristup, strukturalizam, predlaže da su dualističkih pojmovi ogranak univerzalne ljudske prirode ukorijenjeni u podsvjesti ljudskog uma i fiziologiji ljudskog mozga, i kao takve zajedničke svim Homosapiensima.
Pristalice drugog pristupa – diffusionists – tvrde s druge strane da ideja nastaje u jednom singularnom mjestu i vremenu, i njeno širenje se objašnjava kulturnom difuzijom i adaptacijom. Do sada, većina znanstvenika koji rade u oblasti vjerskog dualizma su prihvatili difuzionističku perspektivu, pretpostavljajući , implicitno ili eksplicitno, da se lanac dualističkih manifestacija formirao kao linearni model, gdje je sve jedna nastajeća religija ili hereza u direktnoj privremenoj geografskoj vezi jedna s drugom.
Tri važna imena koje treba spomenuti su: Dmitrii Obolensky, Steven Runciman, i Yuri Stojanov. Njihov znanstveni rad ima najveći uticaj u ovoj oblasti. Sva trojica su pristalice difuzionizma s tim da svaki pojedinačno ima različit odgovor na pitanje kako popuniti vremensku prazninu između vremena kad su se Manihejstvo (oko trećeg-do šestog stoljeća) i Paulicianism (oko devetog stoljeća) pojavili u Evropskom dijelu Vizantije i kako objasniti primjetne dogmatske razlike između Paulicianizma i Bogumilstva.
Iz ovoga se vidi da dok jednostavni Diffuzionizam ima neke metodološke nedostatke, osnovna pretpostavka linearnog lanca treba daljnje izmjene, ukoliko se želi odgovarajuće odgovoriti na pitanje postojanja vremenske praznine.
Svrha ovog članka nije riješavanje tog složenog problema već postavlja relevantnih pitanja o karakteru Bogumilskog učenja u odnosu na druge vjerske ideje koje su se pojavile u regiji Balkana kroz stoljeća, i doprinose nalaženju prihvatljivog rješenja za strukturaliste i diffusioniste podjednako.
Bogomilska doktrina
Nedostatak pisane dokumentacije i manjak izvora je glavi problem za znanstvenike koji proučavaju teologiju i praksu heretičkih kršćanskih sekti . Većina originalnih tekstova koje su pisali sami heretici su bili zabranjeni kao subverzivni sa strane Katolicke i Pravoslavne crkve i kao takvi uništeni. Iz tog razloga su znanstvenici primorani da koriste materijale protivnika heretičkih pokreta. Kao takvi, ti materijali se moraju koristiti s rezervom. Život i misao Bogumila su nam poznati kroz svjedočenja njihovih neprijatelja: Anna Comnena (1083-c.1153), najstariji dijete cara Alexius Comnenusa; Euthymius Zigabenus (umro 1118), kaluđera učenjaka koji su uživali povlastice od strane Alexius Comnenusa, Kuzme svećenika, 4 patrijarhalna pisma i od enciklika.
Jedini postojeći Bogumilski tekst (Liber Sancti Johannis), je poznat da postoji u dva latinska prijevoda u posjedu Katoličke crkve koja ih je konfiskovala u vrijeme Carcassonne inkvizicija. Iako je, prema Talijanskim Cathar prefektu Rayneriusu, knjigu donio u Italiju Katarski biskup pri posjeti Bugarskoj C. 1190 (što je prihvaćeno kao pouzdano svjedočenje od većine naučnika), moramo se suočiti s činjenicom da datum i mjesto porijekla Tajna knjiga ostaje nepoznat (Hamilton, 1998: 253-254).
Usprkos svim rezervacijama, postojeći izvori nam omogućavaju da rekonstruišemo Bogomilski religijski sustav prilično uvjerljivo posto nijedan od postojećih spisa ne protuvriječi jedan drugom. Tako, čak i kad ih posmatramo kroz prizmu emocionalno napete frazologije koja je karakteristika većine crkvenih dokumenata o Bogumilima: pamfleti, diskursi i tekstovi koje su nam sami Bogumili ostavili zajedno nam daju jedinstvenu sliku običaja, dogmi i vjerovanja Bogumila.
Sledeći odlomci iz Euthymius Zigabenus’ Dogmatic Panoply, čiji rad je smjesa događaja dodatih njegovom ličnojm ispitivanju Bogumilskog vođe Basila, koji je bio optužen kao heretik u jedanaestom stoljeću sa strane Aleksiusa Commonusa u Carigradu, i koji se potpuno slažu sa Govorom Svecenika Kuzme Protiv Bogumila (10o stoljece, Bugarska) i Tajnom Knjigom (najvjerovatnije iz 10-11og stoljeca, vjerovatno iz Bugarske). O odnosu Bogumila prema kanonskim knjigama Zigabenus kaže:
[...] Oni su odbacili sve knjige Mojsija i Boga koji je opisan u njima [...], kao da su pisane u skladu s planom Sotone. [...] Oni prihvaćaju i poštuju samo sedam [...], to su, Psaltira, šesnaest proroka, Evanđelju po Mateju, Marku, Luki i Ivanu, i sedmu knjigu, Djela apostolska, zajedno s Poslanicama i Apokalipsu po Ivanu Svetitelju (Hamilton, 1998:182).
Odbacivanje Starog zavjeta je bila logična posljedica Bogumilskog vjerovanja o Satanskom porijeklu tog dijela Biblije, iako pismo koje potiče od oko 1045 i koje je napisao Euthymius od Periblepton samostana svjedoči da Bogumili čitaju cijelu Bibliju i znaju je u detalje s namjerom da se pokažu kao pravi Krišćani. “Ja ne mogu prevariti Krišćane bez da igram ulogu monaha; mi sebe nazivamo Krišćanima i prikazujemo se na sve načine kao Krišćani, i koristimo Sveto Pismo kao nas nauk” (Hamilton, 1998: 146).
Činjenica da su Bogumili savršeno dobro poznavali Sveto Pismo što im je omogućavalo da ostanu nepepoznatljivi u masi ostalih Krišćana se često koristilo kao dokaz o prevarantskom karakteru Bogumila koji su se “Krili ko vukovi u janjećoj koži”
{ 8 comments… read them below or add one }
bogomil is veritable christians
http://ovocebaptistainoltenia.wordpress.com/2010/08/14/bogomils-of-bulgaria-and-bosnia-by-l-p-brockett-m-d/
“Liber Sancti Johannis” kako ga naziva članka koji je u pitanju ne naziva se tako nego “Interrogatio Iohannis” ili u prijevodu Ivanovo ispitivanje, i nije jedini bogumilski tekst, ali jest jedini koji se tiče Misterije – Tajne koja je izvor svake vjere. U tom tekstu koji je , znanstvenim putem utvrđeno, apokrif, lažno Evanđenje. Postoje dvije verzije tog Evanđelja, a ne teksta. Svojim izmjenama termina autorica skriva važne stvari, da se radi o kršćanskoj sekti i da se radi o jednom od Evanđelja koja su osnova kršćanstva. Ja sam oba ta dva Evanđelja vidio svojim očima, jedan držao u ruci, onaj u Carcassonu i prevo ih oba i objavio i na bosanskoj Wikipediji i svatko ih mođe čitati, ako ih uspije pronaći jer aministratori bosanske Wikipedije imaju neke svoje interese zb og kojih su toliko zapetljali pristup mojim prijevodima na bosanski jezik i biblije i kur’ana i Ispitivanja Ivanovog da se prvo mora dobro znati gdje se nalazi pa da se doi njega dođe, ali s ovog sajta postoji put k njima prostim klikom. Samo potražite, Mubera ima link na sve tri knjige. Nadalje, Katari nisu nastali od Bogumila kao ni Muslimani u Bosni. Najnovija istraživanja francuskih , u prvom redu arheologa i po tome povjesničara su utvrdila, nepo bitno, da je katarizam imao doticaja s bobumilizmom, ali nikakave filijacije, rodbinskih, ili uzročno-posljedničnih veza. Katarizam je rođen na tlu francuske unutar korumpiranih redova katoličke crkve koja se na jugu Francuske pretvorila u grupu bandita koji su osim ubijanja religije ubili i istinu te prodavali lažne svete mošti ili moći svetaca i radili još niz nepodopština zbog kojih su se svećenici unutar katoličke crkve pobunili, donijeli, rukama svog biskupa Blaisea (Vlahe)bogumilsku Bibliju, kompletnu, i sa Starim zavjetom i Novim Zavjetom i vjerojatno ju sami uništili kako bi mogli proizvoditi lažna učenja, znači ni njima nisu čiste ruke. Bosansko krivovjerje je rođeno u civilnom, političkom dijelu bosanske kraljevine i agresija na Bosansko kraljevstvo je vođena s cilje uništenja bosanske neovisnosti, a bogumilizam je bio samo izgovor. I to je po svemu sudeći bilo patarenstvo, a ne bogumilizam. Priča je duga. Kad se pročita tekst zakletve Kulina-bana vjernici odriču, vidi se da se onog čega se bosanski krivovjernici odriču ne tiče vjere veće politike. Vatikan nije htio samostalnu bosansku državu i samo putem vjere mogao je opravdati agresiju na Bosnu, i Križarski ratovi, kao i oni koji su vođeni u Palestini imali su sasvim druge razloge, a ne boj protiv vjerske hereze. Nadalje, popularni naziv katarske biblije bio je Tajna knjiga. Ona je bila tajnom jer je sadržavala Tajnu, priču o oadu Sotone, koju priča Isus Krist Ivanu Evangjelisti na posljednjoj večeri. Ta priča je izmišljena, jer kasnije u Apokalipsi, taj isti Ivan ili Jahija, priča nešto drugo, da tajnu ne smije nikome odati do završetka ovog svijeta. Netko laže, ili Ivan, ili Katari. Čak nije ni sigurno da je to Evangjelje uopće bilo u sastavu Bogumilske Biblije koju je donio katarski biskup Blaise iz Konstantinopola i čak se ne zna kojim je jezikom pisana. Dakle Ivanovo ispitivanje ili Interrogatio iohannis ili Tajna knjiga Katara je prvenstveno tajna jer ju nisu smjeli poznavati obični Katari. Što je suprotno onome što se događalo u Bosni gdje su se međusobno nazivali braćom i bili ravnopravni bez ikakvih međusobnih tajni, zato naziv patari više govori no Bogumili. Patar dolazi od Fratello – Brat, a to što su bili Bogu mili pokazuje samo da se smatraju najčistijim kršćanima, a dualizam o kojem se govori nije u tome što bi postojala dva stvorenja, dva Boga, nego dva principa, princip Dobra i princip zla. I još jedna stvar, Turci su dolaskom u Malu Aziju zatekli Bogumile, koji po mnogo čemu nalikuju na franjevce, smjeli su imati samo torbu, mantiju, sandale i Turci ih nazvaše Torbeši – Torbari i vjerojatno su ih korisitli kao obavještajnu službu. No, kad su turci stigli u Bosnu, Bogumili su već bili iskorijenjeni kao i Crkva bosanska koja osim što su se u nju heretici infiltrirali nije imala s njima ništa, jer je to bila stara narodna kršćanska crkva nastala prije podjele na katolicizam i ortodoksiju. Ja sam u svo m članku postavio i sliku stećka , zaist bogumilskog, u obliku križa, a ovi bosanski puno liče na mlađu braću rimskih nadgrobnih spomenika. Možete pogledari i moj članak “Tajna knjiga Katra nije prevela Bošnjake u Islam” na http://tomislavdretar.info/ i http://thomasdretart.over-blog.com/ Preporučujem Vam da čitate Reviju Cathares na francuskom kao i knjigu Edina Bozokoy – “Livre secret des Cathares”. S pioštovanjem, Tomislav Dretar
Katari su bili Heretici po Katolickoj Rimskoj Crkvi. Hereza je ono sto je protivno onima koji imaju moc. Katari su bili ne samo dualisti vec su vjerovali da je Marija Magdalena bila ne drolja vec zena Isusova.
Vatikan je osnovao Inkviziciju zbog Katara i napravio pokolj, koji nije prestao sa Katarima. Preko milion Francuskih Katara je izgubilo zivot na najstravicniji moguci nacin sto je dobro dokumentovano. Zena je uvijek bila prvenstvena zrtva sve jedne “velike” religije, Katari su po svemu sudeci drzali zene na visem nivou, kao ravnopravna ljudska bica.
Mubera, Sve ili gotovo sve što si napisala točno je, ali nije rasvijetlilo mrak oko znanstvenog problema. Ja imam utoliko prednost što svake godine boravim u katarskom kraju, gdje se katarizam nastoji oživjeti i gdje francuski arheolozi, što je pomalo čudno, jer bi to trebali biti historičari, dakle ondje sam se upoznao s društvom koje njeguje tradicije i okuplja istaknute znanstvenike koji su došli do onih zaključaka koje sam iznio i koji su veoma svježi. Bogumiliziam i katarizam su imali dodira, ali ne i filijaciju, proizlaženje jednog iz drugog. Bogumilizam je stigao s Istoka , a Katarizam je rođen na zapadu. Ako se ne pročita Ivanovo ispitivanje ne može se znati gotovo ništa o katarizmu u kojem je Isus glavni junak priče, sam pad i uzrok Sotoninog pada su do u tančine opisani, a naši ljudi se ko pijan plota samo drže sukoba dvaju principa a to je samo vrh ledene sante.
Dakle, nisam ja nešto posebno poametniji nego sam obavješteniji jer su mi nadohvat ruke francuski znanstveni tekstovi koje ja prevodim i prenosim.
I još jedna stvar, arheologija dokazuje da je ratnički poraz katarizma posljedica banditizma tadašnjem rimskog pape koji nije mogao nagovoriti francuskog kralja da krene u križarsku vojnu protiv Katara a dobar razlog je bio i u tome što je tadašnja bosanska kraljica bila sestra francuskog kralja, a ostalo, okolno visoko plemstvo u južnoj Francuskoj je bilo moćno i čestim u rodbinskim odnosima s katarskim velikašima koji su budući bili bogati mogli držati jaku vojsku. Sama Inkvizicija ne znači ništa, ona nije porazila nikoga, kao što KOS nije mogao pobijediti ni jednu vojsku u našoj bivšoj zajedničkoj državi, rat je vodila JNA. Tako Inkvizicija nije bila ništa drugo nego jedan strvinar koji došao nakon vojničkog sloma Katara i lomio koste iskrenijim vjernicima od onih koji su mahali kršćanskim barjacima. Naime, Papa je uspio u svom naumu tek kad je prikupio najgori razbojnički šljam cijele Europe, dao im napismeno oprosnicu od grijeha koje će napraviti čineći što im volja s Katarima. Katarsko zlato je bilo plaća u novcu tim razbojničkim bandama, a uzimanje svega ostalog uz neviđene zločine dodatni motiv za križarsku vojnu. I još nešto na simboličkoj razini. Katari zadržavaju Križ i Golubicu, oba simbola su vezani za Isusovo poslanstvo. Bogumili su odbacivali križ kao Sotonin znak. Pogledajte slike na ovom istom sajtu i vidjet ćete da Katari nemaju ni stećaka nego križeve s krugom koji obvija križište, da su imali službene pečate s križem, kao i križ na odjeći. Nadalje. Broj pobijenih je diskutabilan a i nepotreban kad se pljačka završi. Dogodilo se nešto drugo. Nije pobijeno nekoliko milijuna katara a nisu ni odletjeli u nebo. Ne, lukava katolička crkva izmislila je sv. Franju, sv. Dominika i druge, osnovala tri glavna siromaška katolička crkvena reda i u njih uvela preživjele niže svećenstvo. Dala im gotovo istu odjeću kakvu su imali prije, organizaciju društvenog života i osnovala brojne samostane odakle su bivši katari i Patareni nastavili raditi što i prije, iskreno vjerovati u Boga i obavljati humanitarnu službu čemu su i prije bili posvećeni. Nastavili su se između sebe nazivati braćom, pratrima. Nastavili hodati bespućima s vrećom, sandalama, u mantiji i pojasu od jednog užeta, jedinog vlasništva koje su smjeli imati. Sveti Franjo koji je osnovao franjevački red unio je svoje bogatstv o u tu zadrugu i ostao njen generalni direktor. Umjesto da muku mući s neposlušnim kmetovim dobio je silnu vojsku poslušnika koji su bili sretni što su preživjeli pokolj. U pravoslavlju je problem riješen, s Bogumilima, na sličan način, sam o pravoslavni nisu osnivali svećeničke redove već manastire u koje su natrpali preživjele Bogumile. Možete vidjeti zemljopisnu kartu koja prikazuje da je službeni i iskvareno kršćanstvo bilo skoro pred padom. Bogumili su praktično vladali Carigradom i Srbi su tad , inače stoljećima vjerni katolici sklonili sv. Savu u manastir a njegovog brata postavili za kralja s velikim izgledom da se zacari u Konstantinopolu. Ali zato je trebalo imati vjerske razloge i pitanje je, zapravo znamo li mi isztinu o svetom Savi i koliko je on zaista bio pravoslavac. Možda je bio veliki katolik pa je zasmetao pri konverziji srpskih katolika u pravoslavce, jer samo kao pravoslavci mogli su računati na prijestolje u Carigradu. U istom položaju je i Bugarska, koja je također dugo poslije raskola kršćanske crkve ostala kao sastavnica katoličkog dijela rimskog carstva i kao i Srbi u više navrata, najmanje dva puta prelazila s katoličanstva na pravoslavlje. I ona njihova tvrdnja da su oni izrekli na latinskom jeziku da su Antemuralis christiniansis je možda i točna jer su bili , zaista predziđe kršćanstva, ali katoličkog, kao katolici i to ne pred Islamom, već pred ortodoksijom.
I na kraju ovog komentara kojem ću uskoro priložiti kompletnu studiju o tome što se zapravo dogodilo na Bilinom ili Bolinom polju stoji jedna čedna stvar. Ne postoji niti jedan dokument , ni u papiru ni u kamenu urezan koji bi spomenuo bosanske krstjane kao Bogumile. Ali zato postoje brojni dokumenti koji upotrebljavaju naziv Pataren, i to samo za redovnike, dok su kmetovi i kmetice “krstjanima” nazivani, i to je bila bosanska narodna crkva, a ne bogumilska , jer to ime je ušlo u opticaj tek polovicom devetnaestog stoljeća. Zbrku je svojim proizvoljnim, ničim potkrijepljenim tvrdnjama napravio Franjo Rački gotovo prepisavši bugarski slučaj i nalijepivši ga na bosansko stanje.
Hvala ti Tomislave na ovom opsirnom odgovoru. Ja licno samo nadjem nesto interesantno, procitam prevedem i postavim na sajt.
Muci me sto je tako malo dokumenata ostalo a samoj mi je tesko odvojiti zito od pljeve jer nastojim da razumijem sta je uistinu bilo, a ne sta ljudi vjeruju da se desilo.
Cudi me da li nasi knjizevnici pisu romane zasnovane na istoriji kao sto to ovdje rade? Roman cini istoriju zanimljivijom i pristupacnijom za sire krugove.
Postovana Mubera
Uskoro zavrsavam roman na temu Bogumila. Trenutno sam u Konstancu gde je predavao i umro profesor Arno Borst. prevodim njegovu knjigu Die Katharer, pa cu ti sa zadovoljstvom poslati prevod. Izvini na ovom per-tu, ali cenim tvoju iskrenost i prevod koji je odlican.
Preporuku za ovu knjigu sam dobio od sjajnog filologa Dragojlovica koji je poznavalac starih jezika i cetrnaest godina je posecivao Vatikansku biblioteku, prevodio sa staro grckog, latinskog itd…
Gospodin deretar je prilicno iskljuciv po ovom pitanju, ali kao vrstan pisac mogao bi vise da prati svoju intuiciju nego podatke.
Srdacan pozdrav
P.S.
Inace sam iz Beograda i vec pet godina citam sve sto postoji na ovu temu, pa cak bih bio slobodan da ti preporucim i knjige o Esenima.
Gorki
Poštovani,
Hvala Vam na komplimentu, i ja držim da sam vrstan pisac pa se slažem s Vama. Šalu na stranu. Ja nisam historičar i nisam kompetentan za donošenje konačnih zaključaka, koji, uostalom, nikad neće ni biti stvarnost.
Istina, malo sam tvrd u ustrajavanju na činjenicama, jer ih ima malo i ono što ima ne uzima se u obzir kako bi trebalo. Naime, Krleža, a ni Rački nisu znali ono što mi danas znamo i oni su tek djelimice autoriteti. Za Račkog mislim da uopće nije kompetentan jer se i previše služio intuicijom, ako je to uopće bila intuicija. Mislim da je bilo obično politikantstvo u korist katoličke crkve, da se ona riješi balasta Rački je vruće kestenje prebacio na teren nacije što danas obilato koriste bošnjački nacionalisti skrivajući nacionalizam iza paravana suštinskog pitanja religije. Misterija! To je oono jezgro iz kojeg klija religija. Ni rački i Krleža nisu znali za Ispitivanje Ivanovo. Ja s njim ne polemiziram niti ga tumačim, ja ga samo predstavljam. Ja ne ulazim u suštinu te religije jer nisam kompetentan , ali sam kompetentan za prepoznati nacionalizam koji pokušava današnjicu preslikati u srednji vijek kad nacija nije postojala, a i kad se nacija javila nije izrasla iz krvi i tla već iz akumulacije i potonje svemoći kapitala. Tvrduiti da su bogumilizam i katarizam ista stvar znanstveno je neosnovano. Poistovjetiti Crkvu bosansku s bogumilizmom je plod površnosti. Herceg Stefan, vitez reda sv. Save i Hrvoje Vukčić Hrvatinić su krstjani, a ne bogumili. Oni bi prvi gorjeli na lomači da je bilo drugačije, ali ne, oni su među najmoćnijim velmožama Europe! Hrvoje odnosi pobjedu nad svom elitom europskog riterstva u Budimu gradu, bio je banom Hrvatske i herceg splitski, potomak iz Plemena iz kojeg je i posljednji hrvatski kralj Petar Svačić. Hrvojev Misal i Miroslavovljevo Evanđelje nisu bogumilske knjige. Bliskosti između Islama i bogumilizma nema. Bošnjački nacionalisti lažno uvode tezu o njihovoj bliskosti na planu nepoštivanja braka. Notorna laž i glupost i daj Bože da je samo to! Islam itekako pioštuje brak i to je svetinja koja ako bude oskvrnuta košta nečijeg života. Forma muslimanskog braka je drukčija naspram monogamnog braka i to je sve, u Islamu bila jedna ili 4 žene nedodirivi je tabu, svetinja, Bogumilima nije brak svetinja jer seksualni odnosi i u braku su – veliki grijeh. Lukavi Tunjo i njemu slični hipokriti i nacionalisti podvalili su ovu zamjenu teza da bi došli do njihovim teorijama potrebnih zaključaka. Bosansko Kraljevstvo je imalo u 12. stoljeću oko 1 000 000 stanovnika. Od toga su kmetovi 990 000. Pismenih ljudi je bilo možda 0,01%. Tko je bio kadar ustanoviti sličnost, suštinsku sličnost između Islama i Bogumilizma. Islamska misterija je najviši stupanj Misterije sadržan u iskazu “il allah” što dr jasna Šamić prevodi ovako “Bog je viši i od samog sebe”. To je nespojivo s bogumilskim dualizmom. kakav drugi Bog u islamu, kad je Trojstvo, kao kršćanska misterija, grijeh i mnogo tanja misterija od islamske? I osim toga, jedan iluminirani Kur’an ili Biblija stajali su oko 60 pari volova. Koliko je to ljudu u totalno nepismenoj Bosni a i Hercegovini imalo i znalo čitati Bibliju ili Kur’an i odlučiti se za napredniju religiju, što, po meni, Islam zaista jeste i mislim da njegovo vrijeme tek dolazi. I na kraju, u Vatikanu i u Russiji, ne raspolažu s onim čime raspolaže francuska arheologija koja ustanovljuje razloge za pojavu i širenje katarizma iz okrilja same Crkve, a odricanje od hereze na Bilinom ili Vilinom polju kod Zenice je vanjskopolitički poraz bosanske samostalnosti a ne ubijanje jezgra bogumilske hereze. Vatikanu smeta bosanska državna samostalnost. I da ne budem ni tvrd ni isključiv, ne radi se samo o tome, radi se i o strahu od širenja heretičkog učenja koje bi moglo srušiti kompletno “ispravno” kršćANstvo, ali na kraju ipak se radi o pitanju vlasti nad ljudima, pa bilo u ime Boga ili kralja. Intuicija mi kaže da se papa i arhiepiskop više brinu za svoju stolicu nego za religiju koju pretvaraju političko sredstvo prinude. Podaci to potvrđuju. Dakle, ima nešto i od intuicije a i od podataka….
Postovani Tomislave
Uh!!!!
Jako opsiran odgovor i brz. Kod nas u Zemunu kazu ” Ok, jaci si…” Salim se. Pokusavao sam da dodjem preko Wikipedije bosanske do Vasih prevoda, ali nisam uspeo. U Becu sam proveo dve godine i u Nacionalnoj biblioteci nisam uspeo da dodjem do Inter.Iohannis.
Kada kazem intuitivno mislim na kreativno, podsvesno. I vi jako dobro znate da je umetnost svesno ulazenje u svet podsvesnog gde leze Svi odgovori na Sva pitanja. Nema pitanja, a da vec ne postoji odgovor.
Elem, moje istrazivanje Bogumila pripada vise toj sveri jer odgovore nisam nasao ni kod Rackog, ni kod Venzelove, ni kod Glusca, pogotovo ne kod Petrovica i Kadrica.
Iz Beca sam pre par godina pohitao u Zagreb na izlozbu stecaka u Klonicevim Dvorima. Ozbiljan katalog, sjajno uradjen, predpostavljam da ga imate, ako ne kad se vratim za Beograd poslacu Vam ko je izdavac.
Tada sam upoznao prof. Dragojlovica koji je vec odavno u penziji i jako malo izvukao od njega.
Sto se tice “firmi” kao sto su Katolicka, Pravoslavna i Islamska odavno je vec jasno da one samo posluju. Eto juce, u Konstancu se zapatila jaka kisa, za mene i zenu neocekivana. Sklonili smo se, sticajem okolnosti u jako luksuzan hotel u kome je,jos uvek trajao dorucak. U cosku velelepne sale “skromno” su obedovali jedan fratar i dve opatice… U Beogradu sam licno video popa kako kupuje Boss-ove cipele, u Sarajevu ispred Jevrejskog centra u zatamljeni A-8 ulazi ( ne znam hijerarhiju) svesteno lice sa turbanom. Toliko o odricanju i skromnosti.
Zato sam odlucio da “Tajnu koja tinja da se rasvetli” prepustim na savest mojoj podsvesti i zavrsim roman koji pisem vec pet godina. Ni sam ne znam ko me vukao za usi da se bavim istoriskim podatcima kad za to nisam rodjen. Na kraju mi je samo falio i tekst koji se navodi kao “Novgorodski kodeks” iz 999. godine, za koga Nemci tvrde da je pod uticajem Bogumila.
Postoje dva pristupa Tomislave, naucni i ovaj drugi. Ja cu ipak da pratim ovaj drugi, blizi mi je, a Vas bih zamolio da mi, ipak nadjete put do Vasih prevoda.
Srdacan pozdrav
Gorki
{ 1 trackback }